Dosmrtno uzdržavanje u zaboravu poreznog oslobađanaja

Članak je iniciran učestalim upitima u vezi poreza pri sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, u kojem se naravno dotičemo i ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Naime, u 19 godina koliko je na snazi, od 1997. godine do danas, Zakon o porezu na promet nekretnina (»Narodne novine«, br. 69/97., 26/00., 127/00., 153/02., 22/11. i 143/14.). mijenjan je svega dva puta, a najznačajnije izmjene i dopune Zakona o porezu na promet nekretnina objavljene su u „Narodnim novinama“, broj 153/02., s početkom primjene od 1. siječnja 2003., a odnosile su se na uvođenje oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina za kupnju prve nekretnine kojom porezni obveznik – građanin rješava vlastito stambeno pitanje.

Novi prijedlog izmjena i dopuna zakona je objavljen u „Narodnim novinama“, broj 22/11., koji se odnosi na uređenje porezne obveze, primjećuju se, u odnosu na ranije važeći Zakon, određene novosti, a najbitnija od njih odnosi se na sada izričito propisivanje postojanja porezne obveze u slučaju stjecanja nekretnine na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
Naime, Zakon o porezu na promet nekretnina donesen je 1997. godine, u doba kada u hrvatskom pravnom sustavu ugovor o dosmrtnom uzdržavanju još nije bio izričito normiran nijednim pravnim propisom, te uvođenje izričite obveze plaćanja poreza na promet nekretnina u slučaju stjecanja nekretnine na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nakon više od pet godina od početka primjene Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), u koji su konačno unesene odredbe o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju (cjelovito objedinjene zajedno s odredbama o ugovoru o doživotnom uzdržavanju), u konačnici je potpuno razumljivo.

Dakle, s obzirom da odredbe Zakona o obveznim odnosima razlikuju ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, navedenu razliku neophodno je bilo ugraditi u Zakon o porezu na promet nekretnina, što je noveliranim Zakonom izričito definirano tko su obveznici plaćanja poreza, i to u članku. 8. koji navodi sljedeće: „Ako se nekretnina stječe na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, obveznik poreza na promet nekretnina je davatelj uzdržavanja.  Članak 11. stavak 1. točke 7. propisuje oslobođenja od plaćanja poreza navodeći da porez na promet nekretnina ne plaćaju: „bračni drug, potomci i preci te posvojenici i posvojitelji koji u odnosu na primatelja uzdržavanja stječu nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju“,(no ne i na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju).  Ostalim stjecateljima porez na promet nekretnina umanjuje se za 5% za svaku godinu trajanja uzdržavanja proteklu od dana sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju pa do smrti primatelja uzdržavanja (članak. 8. stavak 2.).

Bitno istaknuti da porezna obveza kod sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju,  prema članku 16. stavku. 2. Zakona o porezu na promet nekretnina, nastaje u trenutku smrti primatelja uzdržavanja, a ne u trenutku sklapanja ugovora kao kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, čime je isključena mogućnost dvosmislenog tumačenja trenutka nastanka porezne obveze, a ujedno je za ugovor o doživotnom uzdržavanju propisana i netom spomenuta dodatna porezna olakšica jer je stjecanje nekretnine odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

Uređivanje članka povodom novog Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj 115/16.)  koji stupa na snagu 01.01.2017.god.

Naime, novi zakon koji je na snazi od 01.01.2017.godine,napokon nam donosi bitnu novinu u smislu poreznog oslobođenja sadržanu u odredbama čl.13.st.7.,prema kojim;
Porez na promet nekretnina ne plaćaju:

-bračni drug, potomci i preci koji čine uspravnu liniju te posvojenici i posvojitelji koji su u tom odnosu s primateljem uzdržavanja te od njega stječu nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju ili na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, za razliku od trenutno važećeg zakona, kao što to kazuje i sam naziv ovog članka.