Bonton u svakodnevnoj komunikaciji s osobama s                                                           invaliditetom

Iako svaka peta osoba ima neku vrstu invaliditeta, ljudi su obično zbunjeni u susretu s njima. Nedovoljna upućenost u njihove potrebe i mogućnosti, nepoznavanje načina pružanja pomoći, te predrasude ili strah od susreta s nepoznatim, sputavaju ljude da slobodno komuniciraju i nude pomoć.

Sa željom da olakšamo svakodnevni život osoba s invaliditetom i da potaknemo ljude na kontakte bez straha, sročili smo ovaj bonton. Toplo ga preporučujemo i osobama s invaliditetom.

  1. Prepoznate li potrebu za pružanjem pomoći osobi sa invaliditetom, pitajte ju kako joj najbolje možete pomoći.
  2. Prigodom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom koja ima umjetnu ili amputiranu ruku. Rukujte se naprimjer lijevom rukom ili dodirom,onako kako to najbolje odgovara osobi s invaliditetom.
  3. Obraćajte se neposredmo osobi s invaliditetom, a ne roditelju, partneru, pratitelju ili prevoditelju.
  4. Razgovarajte normalno, služeći se svakodnevnim izrazima poput: “Vidimo se”, “Pozdravljam, trčim dalje”, “Čujemo se”, – bez obzira na to o kakvom se invaliditetu radi kod osobe s kojom razgovarate. Nemojte se bojati krivih riječi.
  5. Ako s osobom u invalidskim kolicima razgovarate dulje vrijeme, nastojte sjesti kako biste se gledali u oči.
  6. Usredotočite se na osobu koja ima neki poremečaj govora. Ako niste razumjeli što je rekla, zamolite ju da ponovi. Nemojte glumitida razumijete.
  7. Govorite polako i direktno prema osobi oštećena sluha. Ne vičite, ne govorite joj u uho. Vaši izrazi lica i pokreti usnama pomažu joj da razumije. Ako ipak niste sigurni da vas je razumjela – napišite poruku.
  8. Pozdravljajući slijepu ili slabovidnu osobu kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju, ponudite joj da se osloni na Vašu ruku.
  9. Gluhoslijepe osobe vas mogu razumjeti jedino dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih tiskanih slova na njenom dlanu.
  10. Osobna pitanja o invaliditetu ili njegovim uzrocima nemojte postavljati osobi s invaliditetom ako s njom niste bliski.
  11. Budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom može trebati više vremena da nešto učine.
  12. Ne hvalite pretjerano osobu s invaliditetom zbog obavljanja normalnih životnih zadaća.
  13. Čekajući u redu ustupite svoje mjesto ili se zauzmite za to da teško pokretna osoba odmah dođe na red.
  14. Prilikom vožnje u javnim prijevoznim sredstvima ponudite svoje sjedalo osobama s invaliditetom. Pomozite im pri ulasku i izlasku iz autobusa, tramvaja, aviona..
  15. Pomagala (štake, štap, kolica) osobe s invaliditetom dirajte samo ako ste za to bili zamoljeni. Ne naslanjajte se na invalidska kolica, ona su dio osobnog prostora osobe koja ih koristi.
  16. Nemojte milovati psa vodiča dok “radi”. Pitajte vlasnika za dozvolu.
  17. Poštujte vozače sa invaliditetom. Kada u prometu susretnete vozilo označeno “invalidskim znakom” povećajte razmak, smanjite brzinu vožnje i povećajte oprez. Uvažite njihovu sporost u obavljanju radnji. Ne parkirajte na mjesta označena “invalidskim znakom”.
  18. Od vas se ne očekuje da pokazujete sažaljenje prema osobama s invaliditetom. Prema njima se ponašajte kao premajednakima, jer one to i jesu.

Ako želite učiniti više: Kad možete, pridonesite izjednačavanju mogućnosti za građane koji imaju posebne potrebe. Nadamo se da će ovaj bonton biti dobro polazište.