BADNJAK

Ime Badnjaka povezano je s riječju „bdjeti“ budući da se na taj naćin bdjelo čekajući Isusovo rođenje. Zbog samog običaja bdijenja i nekadašnje situacije bez električne energije i modernih sprava, bilo je nužno osvijetliti prostorije svijećama, koje su ujedno postale i simbol novog života i nade. Izrađivale su se posebne svijeće tzv. Voštanice, a često su se povezivale tri svijeće hrvatskom trobojnicom. Običaj je i sijećanje  na preminule ukućane te molitva za njih. Na sam su se Badnjak ukućani rano ustajali, a žene su napravile božićni objed, pospremile dom i spravile nemrsnu hranu za večeru, budući da se na Badnjak posti. Muškarci su pak hranili stoku, koja je trebala biti spokojna zbog božićnih svetkovina, a također su pripremali drva za ogrijev i nabavljali hranu koju bi domačice potom pripravljale. Na Badnjak postoje brojni običaji, kojima je svrha želja za blagostanjem, dobrim urodom, napretkom i dobrim zdravljem. Od Badnjaka do Sveta tri  kralja na stolu je stajao božićni kolać – božićnjak, nekada i više njih. Bio je okrugao s rupom u sredini sa raznim ukrasima po sebi. Budući da se na Božić ništa nije radilo, u dane prije Božića temeljito se čistila kuća i staja, pripremala se hrana za božićne dane , te hrana za domaće životinje. Djeca su se kupala i uređivala, šišalo ih se i radile su im se frizure. Na Badnjak na stolu su poslagani: orasi, lješnjaci, rogači, bademi, smokve, jabuke, kako u kojem kraju što uspjeva. Obično su se blagovala jela od ribe, grah, a od kolača gibanica i badnjača. Prije Badnje večere upalila se svijeća i izmolila se molitva. Jela su bila bez mesa, masti te posna.