U nastavku prenosimo propćenje za medije Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom,gđe. Anke Slonjšak,povodom 03.12.Međunarodnog dana osoba s invaliditetom.

U nastavku prenosimo propćenje za medije Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom,gđe. Anke Slonjšak,povodom 03.12.Međunarodnog dana osoba s invaliditetom.

Osigurajmo stvarno sudjelovanje osoba s invaliditetom u donošenju odluka i kreiranju javnih politika

Potpisivanjem i retificiranjem Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Republika Hrvatska je u svojim donesenim strategijama,nacionalnim dokumentima i akcijskim planovima,naglasila potrebu i važnost sudjelovanja osoba s invaliditetom u kreiranju javnih politika,donošenju zakona,strategija i dokumenata,odnosno u sudjelovanju stvaranja sigurnog i pravednog okruženja. U općem komentaru br.7 (2018) o sudjelovanju osoba s invaliditetom,uključujući i djecu s teškoćama u razvoju putem njihovih predstavničkih organizacija, u provedbi i praćenju Konvencije. Odbor za prava osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda detaljno pojašnjava čl.4 st.3 kao i čl.33 st.3 koji navodi…….Civilno društvo,a posebice osobe s invaliditetom i organizacije koje ih predstavljaju,biti će uključene i u punoj će mjeri sudjelovati u procesu praćenja provedbe……….Koliki je stvarni utjecaj osoba s invaliditetom na zakone koji uređuju njihova prava, na javne politike koje izravno utječu na njihov život

Krajem 2018.godine obečano je kako će 2019.biti godina zaokreta, godina konkretnih aktivnosti u kojima naziremo obrise sustava usmjerenog na osobu, godina donošenja zakona u kojima se ogleda Konvencija. Sada je kraj 2019.godine. Niz održanih konferencija, stručnih skupova i rasprava na kojima se govorilo o pravima osoba s invaliditetom, na uživanje jednakih prava u svim područjima života bile su kvalitetne i dobre za podizanje svijesti o inkluzivnom društvu, međutim nisu pridonijele potpunijim zakonodavnim promjenama u cilju stvarnog ostvarenja njihovih prava. Iza nas je godina u kojoj još uvijek prevladava administrativno birokratski pristup u rješavanju složenih ljudskih problema i razumijevanju potreba, umjesto otvorene komunikacije u traženju najboljih rješenja. Nakon pritisaka i inicijativa osoba s invaliditetom i udruga došlo je do izmjene Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu, te Zakona o sigurnosti prometa na cestama,međutim i dalje nisu, a trebali su biti objavljeni u e-Savjetovanju ili donesen Zakon o osobnom asistentu, Zakon o inkluzivnom dodatku, Zakon o sustavnom financiranju saveza i udruga osoba s invaliditetom, novi Zakon o socijalnoj skrbi. Trebalo je nastaviti proces deinstitucionalizacije, razviti sustavnu ranu intervenciju, osigurati zaštitu mentalnog zdravlja zajednici. Još uvijek nemamo naknadu za invaliditet koja bi bila neovisna o prihodovnom ili imovinskom cenzusu,već temeljem isključivo na vrsti i težini invaliditeta,jer jedino se na taj način može ispuniti svrha tih naknada,a to je uključivanje u život zajednice. Jedino tako možemo omogućiti osobi s invaliditetom ostvarivanje prava na obrazovanje,zapošljavanje i produktivan uključen život. Osobe s invaliditetom smatraju da su naknade i usluge nepravedno i neravnomjerno raspoređene,jer nisu osmišljene tako da svojom raznolikošću prate potrebe koje proizlaze iz invaliditeta. Previše je tijekom ove godine bilo potresnih priča onih koji su zbog teškog invaliditeta cijeli život proveli u ustanovi i onih koji su bili okruženi pažnjom obitelji,a onda gubitkom roditelja odlaze u ustanovu jer njihovu podršku nismo nadomjestili potrebnim uslugama. Nitko od njih nije imao utjecaja na vlastiti život,pravo i mogućnost donošenja izbora o tome,gdje će i kako živjeti. Djeca s teškoćama u razvoju i mnoge osobe s invaliditetom mogle bi uz podršku imati samostalan i ispunjen život među svojim prijateljima i bližnjima u lokalnoj sredini i da žive na uobičajeni način kao i svi mi. Oni ne smiju ostati nevidljivi,izolirani u institucijama ili zatvoreni u svojim domovima. To što je netko osoba s invaliditetom ne znači da nema interese,svoje navike i svoj stav,želje,talente,što se vrlo često zaboravlja i generalizira,a čime se krše prava u raznim područjima,života tih osoba. S toga, umjesto prebacivanja odgovornosti na neke druge,preporučujemo sustavu da zajednički sa osobama s invaliditetom i stručnjacima udruže znanja i energiju za nalaženje rješenja, a ne za potiskivanje problema ili odgađanje pri čemu sve ostaje na obečanjima i željama, ali bez stvarnog pomaka.